Želim biti modna blogerica !


Želim biti modna blogerica



…kaže apsolutno svaka cura danas ! 
I to je odlično, dapače, jer ako nam je internet donio išta pozitivno danas, to je mogućnost vlastitog izražavanja. Uz sve one xxx tube stranice, 'smršavi u 5 sekundi'  oglase, i  scamove koje nebi popušila ni moja mama, mi barem nikom ne radimo zlo.
Ako obućemo haljinu iz prošle sezone, vi nećete dobiti infarkt, ako krivo uparimo uzorke, nije da nećete moći zaspati… ako obućemo agsice… e to je već diskutabilno, hahaha

Većina ljudi bi rekla, kog boli kifla kaj vi radite, ali djevojke danas sve više posežu za otvaranjem stranica na kojem će cijeli svoj život, ali doslovno cijeli, moći podjeliti sa vama.

Zašto je to tako? Odgovor pronalazim u dnevniku prije par godina, i dobu kada je majspejs imao glavnu ulogu ! Jedna od prvih društvenih mreža, na kojoj je cijeli svijet mogao vidjeti kako izgledate i za koga ste zaručeni ( bila sam i ja, i to za 'dečka' iz gvatemale… kada s ovom mudrošću danas gledam na to, mog zaručnika zamišljam kao starog dedicu, kojem šaljem slike, a on već traži kupca za mene… ipak je to gvatemala.. zemlja s najviše prodanih žena na svijetu ) , ok pretjerujem, to će biti neka druga priča. Vratimo se mi na majspejs.

Dok je on vladao svijetom, mi djeca iz 'lijepe naše' otkrili smo bloger… i masovno počeli djeliti svoje tajne, događaje i ručkove ( da, bila je to preteča instača ) na te virtualne dnevnike!
Imala sam ga i ja… i vjerojatno se zvao kao i većina tadašnjih. Nešto u stilu ''mava pvava'', ili pak
''fairy_dark_emo_angel'', hahaha… baš smo bili kreativna generacija.
Taj bloger postoji i danas, i sramim ga se veoma… i moja bi se mama sramila mene, da ga pročita !

Iako na toj društvenoj mreži nitko nije djelio osobne slike, one su postale obavezne samom našom evolucijom ( mislim na tehnološku, ne na onu u glavi ). Tako je i Matea, kud i pijani Mujo, otvorila modni blog. Opet dolazimo na priču o imenima. Mava pvava više nije zadovoljavalo fešn standarde, sada je uz ime ipak bila i slika, i trebalo je izmisliti nešto stajliš… !!!

Nakon 3, doslovno proplakana tjedna, izmišljeno je ime Click4Chic… 
tako svjetski i tako fešn…  a i dan danas ga izgovaraju 'klik for Čik' sa veliko Č…damn ! Prestala sam ispravljati ljude…

Nakon postavljanja prvog posta u novonastali stajliš blog, nikad se nisam osjećala bolje. Misliti da nekom nešto znači šta si ti obukao, i da će neko potrošiti mb interneta ( nije bilo flat veze tad ), ajme i danas mi oko zasuzi koliko sam ponosna na sebe bila. Moji prvi postevi više su ličili na oglase dejting stranica, sa preinsceniranim slikama, i gorim osvjetljenjem nego što ulice zagreba imaju navečer…

Ali nema veze, bila sam si cool… i bila sam ponosna na svoj fotić koji si dobio đabe kad si išao na onu 'besplatnu' večeru i prezentaciju ( btw. Sad me sjetilo, žena me danas zvala i imam rezerviran ručak u subotu…. 'besplatan' naravno ). Na isti su fotić stale 4 slike, i moro si ukočit ruku, da slika ne izgleda kao da su mrlje od duhova na njoj… al bez zajebanicje, duha se tak može ulovit u sliku,bar se moglo s tim fotićem.

Samo zbog tog osjećaja, rekla bih svim curama danas : OTVORITE modni blog !
Ako ništa drugo, barem ćete sebi biti važne i imati taj mali kutak za izražavanje. Jednog ćete se dana osvrnuti na svoje prve uratke, i bit će vas sram ko severinu… ali nema beda, vidite di je ona danas.
Bit ćete i vi … isto ko i ja…

A sad,umjesto na snimanje editorijala, idem u kupaonu , Lily je zasrala cijeli pod !

Pusa,

M.

Comments

  1. U pravu si, svako bi trebao da ima blog, ne mora ni biti modni ali samo neka je blog.. Mislim da se toliko toga moze nauciti kroz blogovanje, moze se upoznati predivne ljude, moze se jednostavno odvojiti vremena za sebe a to je najbitnije po meni! Super post :)

    ReplyDelete
  2. Ovo mi je tvoj najdrazi post! Stvarno si treba dat oduška i napravit nešto za sebe makar to drugi smatrali pogrešnim! ;)

    ReplyDelete
  3. Predobar post, ali stvarno! Ja sam se za otvarnje svoga bloga dvoumila valjda dvije godine (toliko valjda i birala naziv :P) ali danas (unatoč svim katastrofama koje si zorno opisala), stvarno mi nije žao! :) Niti sam slavna, niti ću biti, niti želim, ali me većinu vremena- baš veseli! Još kad bi mi prestalo biti bed fotkanja u blizini ljudi... pa gdje bi i kraj bio :)

    ReplyDelete

Post a Comment